Osteokondroza kralježnice je kronična bolest kod koje dolazi do degenerativnih promjena u kralješcima i međukralješničkim diskovima koji se nalaze između njih. Ovisno o mjestu lezije u kralježnici, razlikuju se: cervikalna osteokondroza, torakalna osteokondroza i lumbalna osteokondroza. Za dijagnosticiranje osteohondroze kralježnice potrebno je napraviti rendgensko snimanje, au slučaju njegovih komplikacija (na primjer, hernija diska), MRI kralježnice. U liječenju osteohondroze kralježnice, uz medicinske metode, široko se koriste refleksologija, masaža, ručna terapija, fizioterapija i fizikalna terapija.
Etiologija i patogeneza
Osteokondroza kralježnice se u jednom ili drugom stupnju razvija kod svih starijih ljudi i jedan je od procesa starenja tijela. Prije ili kasnije dolazi do atrofičnih promjena u intervertebralnom disku, ali ozljede, bolesti i različita preopterećenja kralježnice pridonose ranijem nastanku osteohondroze. Najčešća osteohondroza vratne kralježnice i osteohondroza lumbalne kralježnice.
Razvijeno je oko 10 teorija osteohondroze: vaskularna, hormonska, mehanička, nasljedna, infektivno-alergijska i druge. Ali nijedan od njih ne daje potpuno objašnjenje promjena koje se događaju u kralježnici; nego su međusobno komplementarni.
Smatra se da je glavni čimbenik u nastanku osteohondroze stalno preopterećenje segmenta kretanja kralježnice, koji se sastoji od dva susjedna kralješka. Takvo preopterećenje može nastati kao posljedica motoričkog stereotipa - držanja, individualnog načina sjedenja i hodanja. Loše držanje tijela, sjedenje u nepravilnom položaju i hodanje s neravnim kralježničnim stupom dodatno opterećuju diskove, ligamente i mišiće kralježnice. Proces se može pogoršati zbog strukturnih značajki kralježnice i nedovoljnog trofizma njegovih tkiva, uzrokovanih nasljednim čimbenicima. Najčešće se strukturni defekti javljaju u vratnoj kralježnici i dovode do vaskularnih poremećaja i rane pojave znakova osteohondroze vratne kralježnice.
Pojava osteohondroze lumbalne regije često je povezana s njegovim preopterećenjem prilikom savijanja i podizanja teških predmeta. Zdrav intervertebralni disk može izdržati značajna opterećenja zbog hidrofilnosti nukleusa pulposusa koji se nalazi u njegovom središtu. Jezgra sadrži veliku količinu vode, a poznato je da tekućine imaju malu kompresiju. Do rupture zdravog intervertebralnog diska može doći pri kompresijskoj sili većoj od 500 kg, dok kod osteohondroze promijenjenog diska dolazi do rupture pri kompresijskoj sili od 200 kg. Opterećenje od 200 kg doživljava lumbalna kralježnica osobe težine 70 kg kada drži teret od 15 kg u položaju nagiba tijela prema naprijed za 200. Tako veliki pritisak je posljedica male veličine nukleusa pulposusa. Kada se nagib poveća na 700, opterećenje na intervertebralnim diskovima bit će 489 kg. Stoga se često prve kliničke manifestacije osteohondroze lumbalne kralježnice javljaju tijekom ili nakon podizanja teških predmeta, obavljanja kućanskih poslova, plijevljenja u vrtu itd.
Destrukcija vezivnog tkiva fibroznog prstena diska, ligamenata i kapsula fasetnih zglobova uzrokuje reakciju imunološkog sustava i razvoj aseptičke upale s oticanjem fasetnih zglobova i okolnih tkiva. Uslijed pomaka tijela kralješaka dolazi do rastezanja kapsula fasetnih zglobova, a promijenjeni intervertebralni disk više ne drži tako čvrsto tijela susjednih kralježaka. Formira se nestabilnost spinalnog segmenta. Zbog nestabilnosti moguće je štipanje korijena spinalnog živca s razvojem radikularnog sindroma. Kod osteohondroze vratne kralježnice to se često događa pri okretanju glave, a kod osteohondroze lumbalne kralježnice - tijekom savijanja tijela. Moguće je formirati funkcionalni blok segmenta gibanja kralježnice. Nastaje kompenzacijskom kontrakcijom vertebralnih mišića.
Hernija diska nastaje kada disk sklizne unatrag, pri čemu dolazi do kidanja stražnjeg uzdužnog ligamenta i izbočenja dijela diska u spinalni kanal. Ako je istodobno jezgra diska stisnuta u spinalni kanal, tada se takva kila naziva puknutom. Ozbiljnost i trajanje boli kod takve kile puno je veća nego kod nepuknute kile. Disk hernija može uzrokovati radikularni sindrom ili kompresiju leđne moždine.
S osteohondrozom, koštano tkivo raste s stvaranjem osteofita - koštanih izraslina na tijelima i nastavcima kralježaka. Osteofiti također mogu uzrokovati kompresiju leđne moždine ili uzrokovati razvoj radikularnog sindroma.
Simptomi osteohondroze kralježnice
Glavni simptom osteohondroze kralježnice je bol. Bol može biti akutna s visokim intenzitetom; pojačava se pri najmanjem pokretu u zahvaćenom segmentu i zato tjera bolesnika na prisilni položaj. Dakle, kod osteohondroze vratne kralježnice pacijent drži glavu u najmanje bolnom položaju i ne može je okrenuti, kod osteohondroze torakalne kralježnice bol se pojačava čak i pri dubokom disanju, a kod osteohondroze lumbalne kralježnice pacijentu je teško sjesti, ustati i hodati. Ovaj sindrom boli karakterističan je za kompresiju korijena spinalnog živca.
U otprilike 80% slučajeva opaža se tupa bol stalne prirode i umjerenog intenziteta. U takvim slučajevima, tijekom pregleda, liječnik mora razlikovati manifestacije spinalne osteohondroze od miozitisa leđnih mišića. Tupa bol kod osteohondroze uzrokovana je prekomjernom napetošću mišića koji drže zahvaćeni pokretni segment kralježnice, upalnim promjenama ili značajnim rastezanjem intervertebralnog diska. U bolesnika s takvim bolnim sindromom nema prisilnog položaja, ali postoji ograničenje pokreta i tjelesne aktivnosti. Pacijenti s osteohondrozom vratne kralježnice izbjegavaju oštra okretanja i nagibe glave, s osteohondrozom lumbalne kralježnice - polako sjednite i ustanite, izbjegavajte savijanje tijela.
Komplikacije osteohondroze kralježnice
Komplikacije osteohondroze povezane su s hernijom intervertebralnog diska. To uključuje kompresiju leđne moždine, koju karakterizira utrnulost, slabost pojedinih mišićnih skupina ekstremiteta (ovisno o stupnju kompresije), što dovodi do pareze, atrofije mišića, promjena tetivnih refleksa, poremećaja mokrenja i defekacije. Intervertebralna kila može uzrokovati kompresiju arterije koja opskrbljuje leđnu moždinu, uz stvaranje ishemijskih područja (infarkt leđne moždine) sa smrću živčanih stanica. To se očituje pojavom neurološkog deficita (smetnje pokreta, gubitak osjetljivosti, trofički poremećaji), koji odgovara razini i prevalenciji ishemije.
Dijagnoza osteohondroze kralježnice
Dijagnozu osteohondroze kralježnice provodi neurolog ili vertebrolog. U početnoj fazi, rendgenske snimke kralježnice se snimaju u 2 projekcije. Po potrebi mogu fotografirati zaseban segment kralježnice i snimati u dodatnim projekcijama. Za dijagnosticiranje intervertebralne kile, procjenu stanja leđne moždine i prepoznavanje komplikacija osteohondroze, koristi se magnetska rezonancija (MRI kralježnice). MRI igra važnu ulogu u diferencijalnoj dijagnozi osteohondroze i drugih bolesti kralježnice: tuberkulozni spondilitis, osteomijelitis, tumori, ankilozantni spondilitis, reumatizam, infektivne lezije. Ponekad je u slučajevima komplicirane osteohondroze vratne kralježnice potrebno isključiti siringomijeliju. U nekim slučajevima, ako MRI nije moguć, indicirana je mijelografija.
Diskografijom je moguće ciljano pregledati zahvaćeni intervertebralni disk. Elektrofiziološkim studijama utvrđuje se opseg i lokalizacija oštećenja živčanih putova te prati proces njihovog oporavka tijekom terapije.
Liječenje osteohondroze kralježnice
U akutnom razdoblju indicirano je mirovanje u zahvaćenom segmentu kretnje kralježnice. U tu svrhu, za osteohondrozu vratne kralježnice koristi se fiksacija uz pomoć Shantsovog ovratnika, a za osteohondrozu lumbalne kralježnice koristi se odmor u krevetu. Fiksacija je također neophodna za osteohondrozu vratne kralježnice s nestabilnošću kralježničnog segmenta.
U terapiji lijekovima za osteohondrozu koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID): diklofenak, nimesulid, lornoksikam, meloksikam. Kod intenzivne boli indicirani su analgetici, npr. analgetik centralnog djelovanja flupirtin. Za ublažavanje napetosti mišića koriste se relaksanti mišića - tolperizon, tizanidin. U nekim slučajevima preporučljivo je propisati antikonvulzive - karbamazepin, gabapentin; antidepresivi, među kojima se prednost daje inhibitorima ponovne pohrane serotonina (sertralin, paroksetin).
Ako se pojavi radikularni sindrom, pacijent je indiciran za bolničko liječenje. Moguća je lokalna primjena glukokortikoida, terapija protiv edema i primjena trakcije. U liječenju osteohondroze široko se koriste fizioterapija, refleksologija, masaža i fizikalna terapija. Korištenje ručne terapije zahtijeva strogo pridržavanje tehnike njegove provedbe i posebnu brigu u liječenju osteohondroze vratne kralježnice.
Kirurški zahvati na kralježnici indicirani su prvenstveno u slučajevima značajne kompresije leđne moždine. Uključuje uklanjanje hernije diska i dekompresiju spinalnog kanala. Moguće je napraviti mikrodiscektomiju, lasersku rekonstrukciju diska, zamjenu zahvaćenog diska implantatom te stabilizaciju spinalnog segmenta.